Oslobođenje od demona bilo je prakticirano i od utemeljitelja metodizma, John Wesleya.
John Wesley (1703.-1791.) osnivač pokreta metodizma unutar Anglikanske crkve, koji se kasnije osamostalio u kršćansku denominaciju, kod nas poznatu kao Evangelička metodistička crkva, ne samo da je priznavao postojanje demona, već se često s njima susretao u svojoj službi. Nije tvrdio da je egzorcist niti je zahtijevao posebne darove za takvu službu. Međutim, kroz uobičajne kršćanske prakse, kao što je propovijedanje Riječi, pokajanje, molitva i štovanje Boga, Wesley i rani metodisti služili su oslobađanju onih u duhovnom zatočeništvu.
John Wesley i demonologija
Wesley je zastupao biblijsko gledište o demonskom koje je potvrđeno u cijeloj kršćanskoj tradiciji (vidi Wesleyjevu propovijed “Of Evil Angels”). Sotona i paklene vojske, nekoć anđeli u Božjoj službi, otpali su od milosti i bili zbačeni na zemlju. Ovi pali anđeli čine hijerarhiju demonskih sila koje vladaju kraljevstvom tame. Demoni nisu ni mit ni metafora, već uistinu postoje, a njihova je misija iskušavati, prevariti i uništiti duše žena i muškaraca. Pozvani smo bdjeti, moliti i obući svu Božju opremu kako bismo se mogli oduprijeti Sotoninim napadima…. Wesleyjevi dnevnici prepuni su desetaka demonskih susreta (npr. 25.-28. listopada 1739.; 11. siječnja 1741.; 13. siječnja 1743.; 5. lipnja 1753. i 25. i 27. svibnja 1768.). Ta se činjenica često zanemaruje, demitologizira ili svodi na zastarjelu osobitost koja je preuzeta iz srednjovjekovne demonologije.
Uobičajena i izvanredna sredstva oslobođenja
Wesley ne samo da je vjerovao da demoni postoje i susreo se s njima, nego je također prakticirao oslobađanje u svojoj službi kroz ono što bi nazvao “uobičajenim sredstvima”. Otac metodizma upotrijebio je istu razliku obično/izvanredno u pogledu djelovanja Duha na praksu oslobađanja i egzorcizma. Wesley navodi “istjerivanje đavla” kao jedan od glavnih izvanrednih ili duhovnih darova (Works [Jackson]: 10:16)*. “Izvanredna sredstva” uključivala su dar vjere. Wesley je odvojio uobičajnu, spasonosnu vjeru od dara izvanredne vjere koja čini čuda (Wesleyjeve bilješke, Mat. 7:22). U svom komentaru na Mateja 12:20, Wesley je ovu vjeru koja pomiče brdo nazvao “nadnaravnom uvjerenjem danim čovjeku, da će Bog tako djelovati preko njega u taj čas.” Posljedično, izvanrednom vjerom demoni se mogu izravno istjerati. Iako nije polagao pravo na ovaj dar, Wesley je bio uvjeren da propovjednici također mogu istjerati demone običnim sredstvima, poput slušanja Riječi, pokajanja, molitve i štovanja. Wesley bi koristio ova uobičajna sredstva u svojoj službi oslobođenja.
Vidi i ovo: Zašto je John Wesley sebe predstavljao kao “Baklju iz ognja izvučenu”?
U svojoj propovijedi “Upozorenje protiv netrpeljivosti,” Wesley je identificirao dva uobičajena načina na koja svi Kristovi propovjednici mogu izgoniti đavle, Riječju i pokajanjem:
Božjom snagom koja prati njegovu Riječ, on dovodi ove grešnike na pokajanje; cjelovita unutarnja kao i vanjska promjena od zla ka svakom dobru. A ovo je, u zdravom smislu, istjerivati đavle iz duša u kojima su dotad živjeli (Works 5:483).
Upečatljive demonske manifestacije pratit će Wesleyjevu službu izbavljenja. Često su nevjernici, kao gromom udarani, padali na zemlju u duhovnoj borbi snagom Duha. Ti su susreti bili popraćeni svim vrstama neobičnih manifestacija, poput zavijanja, stenjanja, rike, grčenja, govora čudnim glasovima i drugih jezivih izraza. Međutim, krajnji rezultat u većini slučajeva bilo je pokajanje, izbavljenje i mir s Bogom.
U zapisu u dnevniku od 17. travnja 1739. Wesley je opisao propovijedanje iz Djela apostolskih 4. poglavlja kada je zamolio Gospodina da “potvrdi” njegovu Riječ. Upravo u tom trenutku, jedan je pojedinac glasno zavapio u “mukama smrti” (Works 1:187). Wesley i ostali prisutni nastavili su žarko moliti. Zatim su se još dvojica pridružila “urlajući zbog nemira srca” (1:187). Nedugo zatim sva su trojica našla mir. Druga su dvojica su se prepustila slavljenju Boga, a prvi je bio “preplavljen radošću i ljubavlju, znajući da je Bog izliječio njegovo nazadovanje” (1:187).
Dok je Wesley propovijedao u Newgateu, nekoliko osoba:
…padalo je sa svih strana kao gromom pokošeni. Jedan od njih je glasno zaplakao. Molili smo Boga za njega, a On je težinu pretvorio u radost. Druga osoba u istoj agoniji, zazvali smo Boga i za nju; i On je govorio mir njenoj duši. Navečer sam opet bio pod pritiskom da izjavim da je “Krist dao sebe kao otkupninu za sve.”… Jedan je bio toliko ranjen mačem Duha, da biste mogli zamisliti da ne može živjeti ni trenutka. Ali odmah se pokazala Njegova obilna dobrota, a on je pjevao o Njegovoj pravednosti (Worsk 1:188-89).
Wesley je te događaje shvatio prvenstveno kao djelo Duha Svetoga, koji se bori protiv neprijatelja. Po naviještenoj riječi mač Duha razotkriva i prodire u okovano srce. Udarac u tvrđavu tame uzrokuje da osoba padne na zemlju. Drhtavi neprijatelj odbija pustiti dušu iz svojih kandži. Nakon mnogo grčenja i preklinjanja, pojedinac nalazi pokajanje i olakšanje. Wesley je identificirao te borbe kao “glavna vremena u kojima je Sotona izbačen” (Works 2:502). Wesley je često koristio sliku mača Duha koji “ranjava i liječi” grešnika. Jedan je bio “proboden kao mačem i dršćući je pao na zemlju” (1:213). Kao što bi Wesley propovijedao, “Bog je bio prisutan, i da rani i da iscijeli” (3:490).
Dok je Wesley svjedočio oslobođenju kroz propovijedanje i pokajanje, on je također svjedočio oslobođenju putem drugih uobičajenih sredstava, kao što su molitva i slavljenje Boga. U zapisu u dnevniku od 1. listopada 1763., Wesley bilježi snažan događaj oslobađanja od četiri i pol sata koji je završio oslobađanjem žene kroz zajedničku molitvu i pjevanje. Ženu je godinama progonio demon koji ju je mučio i iskušavao da ubije oca i sebe. Nekoliko je puta neuspješno pokušala počiniti samoubojstvo. Često bi imala bijesne, nasilne napadaje sve dok joj brat nije dao namjestiti “uski prsluk” koji joj je pedantno povezivao udove za krevet. Unatoč tome, s nevjerojatnom snagom, često se bez napora oslobađala samo okretanjem udova. Njezin je liječnik zaključio da je njezino stanje “djelomično prirodno, djelomično đavolsko”.
Jednog ju je dana Wesley došao posjetiti. On je razgovarao sa ženom. Tvrdila je da je opsjednuta đavlom i da ne želi molitvu. Wesley se svejedno molio. Zgrčila se i počela vrištati od muke, psujući i huleći na Boga. Wesley nije prestao moliti sve dok grčevi i vrištanje nisu prestali. Dva dana kasnije javio se. Iako je bila lucidnija i sposobna za molitvu, žena je i dalje tvrdila da će je vrag ubiti. Wesley ju je potaknuo da ima vjere i nastavio je posredovati.
Kasnije je Wesley vodio grupu od 10:30 navečer do 3:00 ujutro koja se molila za njezino oslobođenje. Ponovno je bila vezana za krevet, kad je počela urlati, grčiti se i “lajati kao pas”. Wesley je pomno opisao njezine demonske manifestacije. Lice joj je bilo jako izobličeno. Usta su joj se razvlačila s jedne strane lica na drugu, a oči su joj bile prekrižene i izbuljene iz duplji. Njezino grlo i tijelo koje se grčilo bilo je natečeno kao da će puknuti. Zagovor je trajao do jutra. Nekoliko je pojedinaca otišlo, nesposobno izdržati iscrpljujuću bitku. Koristeći remene prsluka, četvorica muškaraca nastojala su svom snagom zadržati ženu (podsjećajući na čovjeka iz Gadare).
Što su se više molili, postajala je sve nasilnija. Odjednom je imala viziju demona koji ga je mučio i počela je vikati Bogu. Zatim se grupa osjetila vođenom da štuje i pjevanja. Duh je silno pao na nju. Nastavila je vapiti za izbavljenjem i snagom da vjeruje. Smjesta je utihnula. Wesley ju je pozvao da otpjeva himnu s riječima,
O Sunce pravde, ustani
S ozdravljenjem u tvom krilu;
Mojoj bolesnoj, mojoj klonuloj duši
Život i spasenje donosi.
Došlo je vrijeme (2:30 ujutro) kada je demon rekao da će je ubiti, ali umjesto mučitelja, Bog je “poslao tješitelja. Isus se ukaza njezinoj duši i prekori neprijatelja… a ona se silno obradova u Bogu svoga spasenja”! Bila je potpuno oslobođena, oslobođena i spašena snagom zagovora i pjesme.
Kratka analiza Wesleyevih ‘običnih’ metoda
Iako Wesley nije tvrdio da nema izvanrednog dara, već je upotrijebio ono što je nazvao uobičajenim sredstvima za izbavljenje, žena je oslobođena. Na nadnaravno Božje djelo, Wesley bi normalno odgovorio na ovaj način; “Vjerujem da Bog sada čuje i odgovara na molitve, čak i izvan uobičajenog prirodnog tijeka” (Worsk 9:124). U izbavljenju, Wesley je tražio Božje djelovanje uobičajenim sredstvima, a ne traženjem i korištenjem dara Duha, koji je proizašao iz njegove razlike između običnog/izvanrednog i njegove suzdržanosti da zahtijeva potonje.
Iako se može činiti slikovito i dramatično mnogima koji nisu upoznati s takvim sukobima, to je zapravo bila sasvim uobičajena služba oslobođenja. Prisutne su bile sve uobičajene manifestacije produljene seanse oslobađanja: tjelesna uvijanja, nadprirodna snaga, vrištanje, govor tuđim glasom, životinjski zvukovi, oticanje i nadutost tijela i grla, vizije demonskog, demonske prijetnje ubojstvom, samo- sakaćenje i nasilne manifestacije koje se povećavaju s molitvom.
Za borbu protiv demonskog napada u ovom i u drugim obredima oslobođenja, Wesley je koristio Božju Riječ, pokajanje, molitvu i štovanje. Ovi su elementi ključni za bilo koje uspješno oslobođenje. Koristio sam ta ista uobičajna sredstva u svojoj službi i otkrio sam da su biblijska, bitna i prilično učinkovita u oslobođanju. Poput Wesleya, smatram da su ova uobičajena sredstva dostupna svakom vjerniku, čineći službu oslobođenja normativnom kršćanskom praksom. Nadalje, ova sredstva također kvalificiram kao neizravna. Ona su neizravne jer se svećenik ne obraća izravno đavlu tijekom procesa izbavljenja, poput: “Izgonim te, duhu straha, u ime Isusovo.” Umjesto toga, Wesleyeve su metode bile neizravne (Juda 9). Neizravno se suočio s đavlom tako što je izravno molio Boga ili propovijedao njegovu Riječ. Wesley se nije izravno suočio s đavlom, niti je koristio dar (kao što je vjera ili dar iscjeljivanja) da se izravno suoči s demonima. Sveto pismo je, međutim, jasno da nam je dana ovlast i moć da izgonimo demone izravno koristeći Isusovo ime (npr. Luka 10:18-20 i u nizu drugih odlomaka). Zapravo, opremljeni smo arsenalom oružja, poput križa, njegove krvi, Božjeg oružja i poniznosti. Nekim vjernicima također su dana izvanredna sredstva (darovi), kao što su darovi iscjeljivanja ili razlikovanja duhova za oslobođenje. Znajte da se možemo neizravno ili izravno suočiti s demonskim i nadvladati ga, uobičajenim ili izvanrednim sredstvima, baš kao što su to učinili Krist i njegovi učenici (Matej 10,8; Luka 10,18-20).
Svi smo (kao služitelji Riječi i sakramenata, prim. priređivača) pozvani osloboditi zatvorenike. Svi smo pozvani služiti oslobađanje kada se ukaže potreba. Svakome od nas dana je ovlast da izgoni demone u Isusovo ime. Vjeruješ li u to? Hoćete li koristiti vlast u Isusovo ime koja vam je dana da stavite Sotonu pod svoje noge i čak istjerate zle duhove iz onih koji su potlačeni? Ili si još uvijek u nevjeri i strahu? Ili možda mislite da dužnost pripada nekom drugom? Oni koji imaju uho, čuju poziv Duha da vas osnaži da vežete snažnog čovjeka u kući i oslobodite zarobljenike.
Pripređeno na temelju teksta Peter J. Bellini: Thunderstruck! The Deliverance Ministry of John Wesley, Part 1
Izvor: ipaprkc.org
