Molitva dana
Oče naš nebeski, od srca ti zahvaljujemo što na vrijeme daješ hranu svakom stvorenju i da po svojoj volji hraniš sve živo. I ove godine pokrio si naš kraj svojom dobrotom i pripremio urod za sve; zahvaljujemo Ti što si zaštitio blagoslov polja i voćnjaka kako bi bilo sačuvano sve ono što je bilo proizvedeno za čovjeka. Daj da darove od Tebe u zdravlju i miru koristimo na slavu imena Tvoga, a na korist naših bližnjih; po Isusu Kristu, našem Gospodinu i Spasitelju, blagoslovljenom u vijeke vjekova. Amen.
Milostivi Bože, obraćamo ti se sa zahvalnošću kao dobrom Gospodinu, što si i ove godine blagoslovio zemlju svime što čovjeku treba za život. Neprestano prepoznajemo Tvoju milost, koja nam daje i kruh svagdašnji;
ne pouzdajemo se u svoje zasluge da ga primimo , nego ga u poniznosti pred Tobom prihvaćamo kao Tvoj dar.
Nauči nas od Tvoga blagoslova dati svima koji trebaju našu pomoć, tako da zajedno nosimo bremena života i tako ispunimo Kristov zakon. Ne oduzmi ni nama ni ikome od ljudi ono što služi za održavanje života,
i podaj svima u izobilju i duhovnog kruha od Tvoje milosti, jer Tebi pripada hvala i čast u vijeke vjekova. Amen.
(Agenda Slovačke Evangeličke crkve)
Knjiga o Ruti 2, 2-8.23
Tada Ruta Moapka reče Noemi: “Htjela bih ići u polje pabirčiti klasje za onim u koga nađem milost.” Ona joj odgovori: “Hajde, kćeri moja!” I ode, dođe u polje te poče pabirčiti za žeteocima. A sreća je dovede u polje koje pripadaše Boazu, iz roda Elimelekova. I gle, dođe Boaz iz Betlehema. “Jahve bio s vama!” – pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše: “Jahve te blagoslovio!” 5 Boaz će nato momku koji je nadzirao žeteoce: “Čija je ona mlada žena?” A momak koji bijaše nad žeteocima odgovori: “Ono je mlada Moapka što je došla prateći Noemi s Moapskih poljana. 7 Pitala je: ‘Smijem li pabirčiti i kupiti klasje između snopova za žeteocima?’ I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kuću.”Onda Boaz reče Ruti: “Čuj me, kćeri moja, ne idi pabirčiti u drugoga nego se drži mojih njiva i mojih poslenika. I tako se držala poslenika Boazovih i pabirčila dokle ne požeše i ječam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje.
Riječ je Gospodnja.
2 Korinćanima 9, 6-11
Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je pisano:
Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka.
A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.
Riječ je Gospodnja
Psalam 145, 15-21
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo.
Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih,
sluša njihove vapaje i spasava ih.
Jahve štiti one koji njega ljube,
a zlotvore sve će zatrti.
Nek’ usta moja kazuju hvalu Jahvinu
i svako tijelo nek’ slavi sveto ime njegovo –
uvijek i dovijeka.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Luka 12, 16-21
Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.”
Evanđelje Gospodinovo.
Pjesma zahvalnosti Bogu za jesenju berbu (Bogoljubne piesme 1874.)
Blage zemlje grud žitnica je Boga
I za mali trud daje nami sve.
Dosta za svakoga. Hrane odjeće.
Kad otvori Bog blagodajnu ruku
dara za svakog, dobrom ljetinom,
žitom i vinom, veseli nam muku.
Bože, hvala teb’ što si nam u polju,
darivao hljeb, a na gorici, vinskoj lozici,
spoznat tvoju volju.
Vino rodilo nami svim, od želje Bože
daj bilo uviek i danas pokriepa za nas,
srdcu veselje.
Daj razbora duh da budemo smierni,
tebi na posluh, vazda u pitju i u svem bitju,
tebi otče vierni.
O Nedjelji Žetvene zahvale
Svake godine s početkom jeseni, zadnje nedjelje u rujnu ili prve u listopadu se u protestantskim te određenim crkvama reformacijske baštine u Europi a osobito u Njemačkoj održava: Nedjelja Žetvene zahvalnosti (Erntendank Sonntag).
Tom prigodom održavaju se posebna nedjeljna bogoslužja na kojima se crkvene prostorije, a posebno prednji dio oko Stola Gospodnjega , oltara i propovjedaonice, ukrašavaju i kite plodovima iz prirode: bundevama, grožđem, kukuruzom, jabukama, cvijećem itd. Tematski se čitaju biblijski tekstovi, pjevaju pjesme te se propovijeda na temu zahvalnosti i Božje dobrobiti.
Nakon bogoslužja najčešće slijedi zajednički objed i druženje vjernika prema uzoru na jednu od najstarijih tradicija Crkve tzv. gozbama ljubavi ili „agapama” .
Ovaj običaj se osobito ukorijenio u crkvama proizašlima iz reformacije, nakon što je crkveni kalendar protestantskih crkava „pročišćen” od blagdana i spomendana raznoraznim svecima, i sl. tako da su se uz nedjelje zadržali pet temeljnih kršćanskih blagdana: rođenja (Božić), muke (Veliki petak), uskrsnuća (Uskrs), uzašašća (Uzašašće) Gospodinova , te rođenja Crkve ili izlića Duha Svetoga (Duhovi ili Pentekost).
Jesensko razdoblje je već u biblijsko vrijeme bilo usmjereno prema velikom žetvenom blagdanu Sjenica (Sukott) u kojem je izraelska zajednica hodočastila u Jeruzalem . Tom prigodom su se prinosili plodovi i bilje koje je raslo u zemlji Izraelovoj, a nakon velikog progona iz Obećane zemlje se u sinagogama širom svijeta zahvaljivalo za dobre vremenske prilike i za krov nad glavom. U nadi i molitvi za buduće blagostanje, židovski vjernici su se podsjećali na krhkost i prolaznost zemaljskog života te potrebu da se „na vrijeme“ učine obaveze, da se pokupi žetva. Blagdana je vrlo radostan blagdan i nosi tri važna elementa:
a) zahvalnost Bogu za žetvu i plodove prirode
b) zajedničko bogoslužje i objedovanje vjernika
c) prigodna simbolika u vidu ukrašavanja (kićenja) bogoslužnog prostora.
Identične vrijednosti i simbolika preuzete su u postreformacijskom razdoblju evangeličke zemaljske crkve u njemačkim zemljama te se je običaj postupni i društveno ukorijenio, te bi se nakon žetvi i berbe, u nedjelju nakon blagdana Sv.Mihaela arkanđela, održavala prvo bogoslužja u crkvama sa svečanostima koja bi se nakon toga preselila u za tu prigodu okićene seoske i gradske trgove. Ovdje bi se posluživala hrana i piće te priređivali mimohodi. Često bi na središnjem trgu bila napravljena velika kruna izrađena od zelenika i ljetnih plodova (Erntendankkröne).
U Hrvatskoj ovaj običaj donose njemački evangelici koji naseljavaju Slavoniju, Baranju i Srijem u drugoj polovici 19. stoljeća, ali se također može naći i kod evangelika Čeha i Slovaka, te kasnije u tzv. slobodnim zajednicama poput baptista i pentekostalaca.
Premda su žetvene zahvale sve manje zastupljene među urbanim i novijim crkvenim pokretima, ovajk običaj se vrlo dobro može modificirati i kao „Nedjelja zahvalnosti” koncem rujna i početkom listopada -kao prigoda da se i današnjim vjernicima prenese poruka zahvalnosti Bogu te međusobna kršćanska solidarnost. Običaj nosi važnu i aktualnu biblijsku alegoriju evangelizacije, Božje ljubavi i ponovnog Kristova dolaska, te bi se ovaj lijepi običaj trebao obnoviti i osuvremeniti u svrhu prenošenja zahvalnosti, duhovne simbolike, međusobnog poštovanja i obnove povezanosti među vjernicima .
Autor: Vatroslav Župančić, predsjedavajući pastor Evangeličke Metodističke Crkve u Hrvatskoj
Izvor: ipaprkc.org
