Mnogi su predblagdanski i blagdanski običaji u našoj suvremenoj uporabi samorazumljivi kao dio ukrasa domova, crkava.
Međutim manje je poznato porijeklo tih običaja za Adventno i Božićno vrijeme. Za dominantno katolički kontekst Hrvatske, zanimljiva je spoznaja da danas mnogi prihvaćeni blagdanski običaji i ukrasi dolaze iz protestantskog vjerskog i kulturnog miljea.
S reformacijom je u zapadnom kršćanskom svijetu došlo do redukcije kulta svetaca, a samim time i različitih blagdana, imendana i s njima vezanih običaja – najčešće proizašlih iz pučke pobožnosti. U prosincu je do tada običaj darivanja bio vezan prvenstveno uz spomendan Sv. Nikole. Martin Luther se osobno zauzeo za premještanje običaja darivanja na Badnjak 24.12. – s tim da je i simbolika darivatelja bila promijenjena, umjesto rano crkvenog sveca, darove je sada donosilo novorođeni Krist, izvorno: Christkind. Kasnije je iz profane germanske uporabe u crkveni i kućni običaj uvedeno i drvce: jele, smreke ili bora koje se za tu prigodu kitilo i koje je zbog protestantskog „čišćenja“ sakralnih prostora od upotrebe kipova ili likova trebalo zamijeniti dotadašnju uporabu jaslica za Božić.
Bogoslužje na Badnjak je za razliku od katolika kod evangelika najčešće u kasno poslijepodne, tako da se sam Božić u dočekuje uz svečani obrok u domu i krugu obitelji nakon kojeg slijedi uzajamno darivanje i pjevanje prigodnih pjesama. U anglosaksonskom svijetu poznato je i crkveno pjevanje tzv. Carols – koji se kroz razne faze vjerskih buđenja premjestilo na ulice i trgove.
U 19. Stoljeću iz evangeličkog kruga došao je jedan izniman Adventni običaj; a to je Adventni vijenac. Njega danas možemo vidjeti na gotovo svakom stolu, izlogu i vratima naših domova.
Tvorac mu je pastor Johann Hinrich Wichern koji je štićenicima sirotišta u Hamburgu nastojao vidljivo predočiti očekivanje i dolazak Svijetla – Isusa Krista. Izvorno je adventski vijenac imao 18–24 svijeća, ali se do danas uspio zadržati vijenac sa četiri nedjeljne svijeće.
Zanimljivo je da je Wichern je svoju misionarsku viziju širio i na području Hrvatske koncem 19 stoljeća.
Preseljenjem težišta protestantizma preko Atlanskog oceana – napose u Sjevernu Ameriku tj. SAD, spomenuti običaji su se utvrdili i proširili, a razvojem kapitalističkog društva i komercijalizirali. S vremenom su se ti običaji dviju zapadnokršćanskih konfesija „pomiješali“, a kroz globalizaciju raširili po cijelom svijetu. Danas se tako drvca, darovi i pjesme mogu naći i čuti jednako i u Dubaiju i Tokiju, kao i u Zagrebu i Berlinu.
Jedna od negativnih strana te komercijalizacije jest njihova trivijalizacija, tj. gubitak liturgijske ozbiljnosti i simbolike koja je izvorno reformatorima i pastorima bila izuzetno bitna: glavni izazov crkvama je upravo u tome da današnjoj popularnoj kulturi upućuju na fokus poruke – Kristova rođenja nasuprot pritiscima komercijalizacije koje Božić svode na razinu kiča pučkih zabava.
Autor: Vatroslav Župančić, predsjedavajući Pastor Evangeličke metodističke crkve u Hrvatskoj.
Tekst je objavljen na: vecernji.hr
