Dugogodišnji metodistički biskup Mike Lowry je u svojem govoru na ovogodišnjoj konferenciji organizacije “Wesleyan Covenant Association”- koja na svjetskom nivou okuplja konzervativne metodiste govorio o konkretnim problemima metodizma i protestantizma današnjice. Ustvrdio je da su: “dosadašnja svjetska Ujedinjena metodistička crkva (UMC) te većina vodećih protestantskih crkava stavili naglasak na akademsko obrazovanje te na inluzivnu kulturu (Class Culture) i etiku.
Za razliku od toga; novi metodistički pokret pod nazivom “Global Methodist Church” će odlučno odbaciti sve oblike popularnih “hirova i maštarija” suvremene kulture, bez obzira dolaze li s lijevog ili desnog društvenog spektra izjavio je Lowry. Zatim je naglasio kako je Crkvi potrebno vratiti tri stvari kako bi bila učinkovita:
1. Njenu kristocentričnost.
2. Učenje o svetosti Kristove zajednice i posvećenog života vjernika koju je razradio John Wesley u svojim djelima.
3. Staviti naglasak na evangelizaciju, tj. na navještanje Evanđelja nespašenima.
Ovakva dijagnoza stanja u crkvama te ponuda provjerenih rješenja koju je spomenuo biskup Lowry mogu se primijeniti i na protestantske crkve u Hrvatskoj. I ovdje su se mnoge crkvene zajednice u nastojanju za izlaskom iz anonimnosti , te kako bi pokazali svoju društvenu relevantnost s jedne strane stavile naglasak na akademsko obrazovanje vjernika i službenika, dok su istovremeno zanemarili Veliki nalog Isusa Krista, prilagođavajući poruku na razinu imanentnih potreba, psihološke samopomoći, a neki od njih postali su otvoreni izdajnici vjere, pristajući uz liberalnu teologiju npr: nijekanjem uskrsnuća, povratka Isusa Krista, vječni sud te prihvaćanjem sekularnih moralnih standarda. Rezultati takve, često neplanirane crkvene politike je inflacija teoloških institucija, obrazovanih teologa i učitelja, od kojih veliki dio nema povezanosti sa crkvenim zajednicama, a još ih je manje u pastoralnoj službi. Pitanje koje se u ovakvoj situaciji treba postaviti jest: postoji li interes za sadržaje ovakvih institucija i učitelja u današnjim protestantskim crkvama ili novim naraštajima svećenstva?
Nažalost ili na sreću, interes je ispod svake razine, u toj mjeri da se pojedine od tih institucija stavljene na listu najnepoželjnijih fakulteta u Hrvatskoj, a crkvene zajednice jedva uspijevaju nadopuniti pastoralne pozicije sa opremljenim kadrovima.
Rješenje za ovakve poražavajuće podatke može ponuditi naglasak iz govora biskupa Lowryja uz nekoliko nadopuna .
1. Povratak kristocentričnoj teologiji , odbacivanje teološkog liberalizma.
2. Obnova kršćanskog morala i etike nasuprot relativističkoj kulturi i okolini u kojoj živimo, osobito u pogledu braka i obitelji.
3. Naglašavanje važnosti Crkve i crkvenog zajedništva, bez kojega se volja Božja ne može ispuniti na zemlji.
4. Teolozi koji nisu ukljućeni u rad i djelovanje crkve kao formalne institucionalne zajednice ne mogu biti naučitelji budućih službenika u crkvenim zajednicama
5. Naglasiti identitet crkava proitzašlih iz protestantske reformacije. Pet sola reformacije i danas stoje kao stupovi nasuprot kulturi relativizacije te trivijaliziranja vjere kroz npr. utjecaj popularne glazbe u crkvenoj liturgiji.
6. Evangelizacija treba stajati u fokusu crkava. Poruka o opasnosti grijeha i nadolazećem sudu ne smiju biti reducirane ili razvodnjene porukama jeftine milosti (Boehnhoffer), već ojačane porukom križa i opravdanja po vjeri u Isusa Krista. Nalazimo se na razmeđi u kojoj crkveni voditelji moraju donijeti važne odluke. Odluke koje je biskup Lowry i autor teksta ponudili mogu izgledati u nekim oblicima retrogradne i nepopularne, ali upravo je to odlika istinske kršćanske pobožnosti; što je ona uvijek bila nepopularna ali istovremeno svevremenska i sa vječnim posljedicama.S druge strane, ukoliko se nastavi sa postojećim trendovima u crkvama protestantizma i reformacijske baštine, postoji ozbiljna tendecija nestajanja ili u boljem scenariju ostajanja na razini nerelevantnosti i utapanja u hrvatski vjerski mainstream.
Izvor: ipaprkc.org
