Evangelička metodistička crkva u Hrvatskoj želi se očitovati povodom sve učestalijih zahtjeva da pravo na pobačaj postane zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske te podsjetiti što Biblija govori o nerođenoj djeci.
Prije svega, treba ukazati da članak 21. Ustava Republike Hrvatske, koji je vrhovni zakon države i s kojim moraju biti u skladu svi ostali zakoni, propisuje da „svako ljudsko biće ima pravo na život“. Svako ljudsko biće naravno podrazumijeva i nerođeno ljudsko biće tj. nerođeno dijete i to neovisno o njegovoj starosti i fazi razvoja te neovisno o tome je li ono zdravo ili bolesno te u kojim je okolnostima začeto. Slijedom toga, svakome bi trebalo biti jasno da je postojeći hrvatski zakon o pobačaju iz 1978. protuustavan jer, pod izlikom prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, dopušta prekid života nerođenog djeteta (do 10 tjedana bez ikakvog opravdanog razloga a nakon 10 tjedana pa do poroda ovisno o odluci liječničke komisije).
Pobornici tzv. prava na pobačaj tvrde da žena ima pravo odlučivati o svom tijelu pa da zato mora imati pravo na pobačaj. No, znanstvena je činjenica da začeto dijete nije dio ženinog tijela – dijete se doduše privremeno nalazi u tijelu svoje majke ali nije dio njezinog tijela jer ima vlastiti genetski kod, vlastite organe a često i različitu krvnu grupu od svoje majke. Dakle, začeto dijete je zasebno ljudsko biće u tijelu majke tj. drugog ljudskog bića te je u svom fizičkom ali i duhovnom smislu, iako tijesno povezano s majkom, zapravo u potpunosti odvojeno od nje.
Osim tvrdnji da je nerođeno dijete dio tijela majke, mnogi tvrde da život djeteta počinje tek rođenjem te da do tog trenutka dijete nema nikakva prava, štoviše, da ono nije niti osoba. Takvo razmišljanje, osim što je potpuno znanstveno neutemeljeno, predstavlja jednu od najvećih moralnih zabluda suvremenog čovjeka koja za posljedicu ima više od 56 milijuna legalnih pobačaja godišnje u svijetu (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije)! Pobačaj je najčešći uzrok smrti danas te je odnio više ljudskih života nego li svi oružani sukobi u povijesti čovječanstva.
Podsjećamo da su se svi medicinski fakulteti u Republici Hrvatskoj na zahtjev Ustavnog suda pisano očitovali da ljudski život počinje začećem. Unatoč tome te unatoč spomenutom članku 21. Ustava, Ustavni sud Republike Hrvatske je 2017. rekao da postojeći zakon o pobačaju nije protivan Ustavu te da se pobačaj ne može zabraniti.
No, očito je da pobornicima smrti smeta navedeni članak te da su svjesni da danas-sutra Ustavni sud u nekom drugačijem svjetonazorskom sastavu, može donijeti i drugačiju odluku (kao što je primjerice Vrhovni sud SAD-a u lipnju ove godine većinom glasova konzervativnih sudaca ukinuo ustavno pravo na pobačaj iz 1973.). Stoga se u posljednje vrijeme sve češće mogu čuti zahtjevi lijevo-liberalnih političkih opcija i nekih pojedinaca da pravo na pobačaj uđe u Ustav te tako postane jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom.
Takav zahtjev, osim što je u kontradiktornosti s temeljnim ljudskim pravom na život, značio bi potpuno moralno urušavanje hrvatskog društva i negiranje kršćanskih temelja hrvatskog naroda. Država i društvo s takvim Ustavom koji bi sadržavao “dozvolu za ubijanje” nerođene djece (čak sve do trenutka rođenja!) nema budućnosti niti Božjeg blagoslova već upravo suprotno, navlači na sebe prokletstvo.
U Bibliji (Jeremija, 1,1.-10) piše da nas je Bog poznavao čak i prije samog našeg začeća i rođenja (“prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh, prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih”). Nadalje, u Bibliji (Luka 1,39-56) se navodi kako je Ivan Krstitelj dok je još bio u utrobi svoje majke Elizabete zaigrao od radosti kada je čuo Marijin glas koja je došla Elizabeti u posjetu. Iz navedenih stihova može se zaključiti da Bog osobno poznaje svako nerođeno dijete i da ima plan za njegov život kao i da nerođena djeca imaju vlastitu osobnost i emocije.
Uzimajući u obzir navedeno, za vjernika ne bi smjelo biti nikakve dvojbe da je ljudski život, u svim njegovim fazama razvoja i neovisno o okolnostima u kojima je taj život nastao, najveća vrijednost koju je Bog dao čovjeku i koju čovjek može posjedovati. Zbog toga ga kao Crkva i pojedinci trebamo beskompromisno i hrabro štititi od trenutka začeća pa sve do prirodne smrti.
Sam Bog nas u Bibliji na više mjesta poziva da branimo život (nerođene djece) i obećava nam blagoslove ako budemo to činili a prokletstvo ako budemo birali i branili smrt (Pnz 30,19; Mudre izreke 24,11). Također, Biblija nas u Mateju 25,40 upozorava na sljedeći način: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste”. Nadalje, u Mateju 18,5 Isus govori: “Tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.” Drugim riječima, sve ono što budemo činili odnosno (nerođenoj djeci), kao da činimo samom Bogu. U tom kontekstu, i naša šutnja, pasivnost ili propuštanje da jasno osudimo pobačaj i stanemo u obranu nerođenih također predstavljaju grijeh prema samom Bogu. Jednako vrijedi i kada su u pitanju djeca koja su smještena u nekoj instituciji jer su napuštena ili zanemarena od svojih bioloških roditelja a koja bi mogla naći dom u nekoj kršćanskoj obitelji.
Stoga pozivamo vođe svih crkava u Hrvatskoj, svih kršćanskih denominacija, da s propovjedaonica počnu govoriti i upozoravati vjernike da je pobačaj nerođenog djeteta ubojstvo i teški grijeh koji našu dušu vodi u vječnu propast. Borba protiv pobačaja nije samo borba za život nerođene djece već i borba za duše roditelja te djece i svih ostalih uključenih u izvršenje pobačaja. Crkva i njezini vođe u vezi pitanja pobačaja trebaju poslati glasnu i jasnu te nimalo “politički korektnu” poruku koja glasi:
Namjerni pobačaj je ubojstvo nerođenog djeteta i teški grijeh! Stoga život, dakle, biraj!
Evangelička metodistička crkva u Hrvatskoj
Martina Lukić, dipl. iur.
predsjednica Vijeća laika
